Koliko dobro pamtite?
Pokazat ću vam deset riječi na deset sekundi. Vaš zadatak je da zapamtite što više možete od popisa. Brzo čitajte, deset sekundi će brzo proći. Jeste li spremni?
Zapamtite ove riječi:
- papir
- naslov
- pisac
- roman
- slovo
- stranica
- rječnik
- knjižara
- korice
- ilustracija
Još 10 sekundi...
Vrijeme je isteklo! Pogledajte ove tri riječi i za svaku recite koliko ste sigurni da je bila na popisu. Povucite klizač na lijevo ako mislite da ta riječ nije bila na popisu, ili na desno ako se sjećate da je bila; što ste sigurniji, povucite klizač više.
"knjiga"? nije bila bila je
"naslov"? nije bila bila je
"lisac"? nije bila bila je
Riječ "naslov" je bila na popisu. "Knjiga" i "lisac" nisu bile. (Ne vjerujete? Možete .)
Većina ljudi misli kako je riječ "knjiga" bila na popisu. Neki su čak uvjereni da su je vidjeli. Zašto baš ta riječ?
Roediger, H. L., III, & McDermott, K. B. (1995). Creating false memories: Remembering words not presented in lists. Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory, and Cognition, 21, 803-814.
Zato što nas sve druge riječi na popisu asociraju na knjigu. Naše pamćenje ne funkcionira kao video kamera ili fotografski aparat, ne prisjećamo se na isti način kao što računalo čita dokument sa hard diska. Naše pamćenje je nepreciznije i razasutije, nesređeno i nepouzdano.
U ovom primjeru, čini se da mozak zadržava smisleni sažetak onog što je iskusilo, misli koje se mu padale na um kad je opazio riječi, i kasnije rekonstruira detalje. Nekad mu se dogodi da iskonstruirane detalje smatra autentičnima: jednostavno osjećamo kako se nešto stvarno dogodilo, kako smo stvarno vidjeli tu riječ "knjiga", iako to sjećanje nije tako pouzdano kao što nam se čini. Kao što optičke iluzije mogu biti uvjerljive i trajne, takve mogu biti i iluzije pamćenja: lažna sjećanja mogu nam biti nerazaznatljiva od stvarnih.
Ako je prošlo više vremena, naša sjećanja mogu se početi međusobno mješati. Rupe koje nastanu zaboravljanjem mogu biti popunjene na način koji se mozgu čini "logičnim". Čak i stvarni detalji koji se naknadno učine da odskaču od ostatka priče, mogu biti izbačeni ili zamjenjeni kako bi cjelokupna priča bila smislenija. Ljudi pamte smisao onoga što vide i interpretiraju svoja sjećanja u skladu sa svojim očekivanjima i općem mišljenju o svijetu.
Takvo varljivo pamćenje i naše pretjerano pouzdavanje u to pamćenje vodi do puno problema, od nepravedno osuđenih ljudi do političkih gafova. Ali, o tome više drugi put.
