Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo.
Točno. Dihidrogen monoksid (doslovno, "dvovodik jednokisik") je drugo ime za H20, običnu vodu.
DHMO ubija stotine tisuća ljudi svake godine!
Točno. Glavni način kojim voda ubija je utapanje. WHO procjenjuje da je 2002. godine bilo 382 tisuće utapanja. Međunarodna federacija spasilaca tvrdi da svake godine utopi čak 1,2 milijuna ljudi .
Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta!
Točno. Udisanje tekuće vode u većim količinama može dovesti do gušenja i brze smrti.
Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti!
Točno. Postoji medicinsko stanje koje se naziva otrovanje vodom, i koje nastupa ako se progutaju iznimno velike količine vode. U nekim slučajevima je dovelo i do smrti.
U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu!
Točno. Od vruće vode ili pare (vode u plinovitom stanju) možemo se jako opeći.
Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva!
Točno. Voda u čvrstom stanju je — led. A dulje izlaganje većim količinama leda može dovesti do ozeblina.
Kako DHMO uništava naš okoliš?
Uzrokuje eroziju tla.
Točno. Erozija tla se uglavnom događa zbog ispiranja kišama.
Glavna je komponenta kiselih kiša.
Točno. Kisele kiše, kao i obične kiše, su uglavnom voda.
Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život.
Točno. Voda provodi struju i ulaskom u električke uređaje uzrokuje kratke spojeve.
Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.
Točno. Oksidacija željeza može biti pospješena prisustvom vode.
Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
u nuklearnim elektranama;
na GMO plantažama;
kao protupožarno sredstvo;
za čišćenje industrijskih pogona;
kao otapalo za druge kemikalije;
za hlađenje industrijskih postrojenja.
Točno. Voda se naširoko koristi u industriji, jer je praktična za hlađenje, čišćenje, otapanje, navodnjavanje i gašenje požara.
Mislite da pretjerujem?
Sve što sam napisao je točno. Ne vjerujete mi?
Ovaj opis je činjenično točan, ali namjerno smišljen da iskrivi stvarno stanje stvari.
Evo nekih trikova koje možete koristiti da iskrivite realnu sliku o nekoj temi, bez iznošenja neistina:
Informacije prikažite jednostrano. Voda zaista jest opasna, ali je ujedno i jako korisna. Isto vrijedi i za gravitaciju, toplinu, kisik itd.
Koristite nepoznate izraze, poput "dihidrogen monoksid" umjesto "voda". Ljudi se plaše onog što ne poznaju, pogotovo ako riječ zvuči opasno.
Koristite emotivno nabijene riječi poput "kemikalija", "kisele kiše", "nuklearne elektrane", "otapalo", "povraćanje". Iako je pogođeno značenje, odbojnost tih riječi se prenosi i na ono što želite ocrniti.
Koristite zavaravajuće ilustracije. To je još jedan način da se utječe na emotivni dio mozga bez da razum primjeti da smo izjavili išta neistinito.
Nemojte navoditi količine. Malo je vjerojatno da ćete stradati od trovanja vodom, jer biste morali popiti jako velike količine vode u vrlo malo vremena. Ali, ako ignorirate pitanje doze, gotovo sve možete prikazati otrovnim.
Nemojte navoditi okolnosti pod kojima postoji opasnost. Voda može uzrokovati opekline, ali ne zbog toga što je posebna u odnosu na druge kemijske spojeve, nego zato što može biti vruća.
Općenito, izbjegavajte specifičnosti. Ostavite tvrdnje dovoljno općenitima, ali intonirajte cijeli članak tako da čitatelj, u želji da razumije ono što mu želite reći, sam između redaka izvuče neke zaključke. Ako zaključi nešto što nije istina — njegov problem.
Na kraju možda najvažnije: obilno koristite riječ "može". Svašta je moguće. Ali samo zato što se nešto teoretski može dogoditi ne znači da će se uopće događati u praksi.
U čemu je poanta ove priče?
Svrha nije da vas bezrazložno plaši, nego da ilustrira kako možemo krivo protumačiti činjenice ako su nam predstavljene pristrano ili van konteksta. Takav pristup ćete vidjeti u reklamama i u aktivističkim brošurama, ali i u običnim novinskim člancima i televizijskim emisijama, bez obzira jesu li autori bili toga svjesni ili nisu. Činjenica je da ljudi poklanjaju više pažnje pričama koje zvuče strašno i dramatično, i uvijek će se netko naći da tu činjenicu iskoristi.
Kad sljedeći put naletite na slične tvrdnje, zastanite i zapitajte se: je li moguće da je ta informacija prezentirana pristrano? Je li moguće da osoba koja me želi uvjeriti u nešto računa da ću reagirati emotivno i na prvu loptu? To što nešto zvuči strašno nije dovoljan razlog da budem prestrašen. Obično je tek malo surfanja po Webu dovoljno da razaberem što je utemeljeno, a što ostaje sumnjivo.
