25.4.2016.

Tekst ti smrdi

Sama činjenica da ovo čitaš znači da se koristiš Internetom i da ti ne trebam posebno objašnjavati kako se na Internetu tu i tamo može pronaći pokoji tekst koju se stvarno isplati pogledati, pročitati, razmisliti o njemu. Problem je što ti vrijedni komadići plivaju u moru smeća.

Hranu prvo provjeravamo nosom. Ako smrdi, to je razlog da posumnjamo u kvalitetu. Isto vrijedi i za stvari kojima hranimo mozak; zato i tekst može smrdjeti.

Istina, neke stvari smrde a ipak su sasvim bezopasne za jelo. S druge strane, ima puno stvari koje uopće ne mirišu, ili mirišu fino, pa ih ipak ne treba konzumirati. Slično je s tekstovima na Internetu: samo zato što mi tekst "smrdi" ne znači automatski da je loš. Isto tako, ima puno puno Web stranica koje izgledaju besprijekorno, no kad istražite što je stvarno rečeno vidite da su pokvareni do srži. Smrad nije dovoljan da osudimo tekst, ali može biti sasvim razuman razlog da izgubimo apetit za čitanjem. Stoga obrati pažnju na sljedeće "mirise" u svom tekstu.

Previše naglašavanja u tekstu

Pretjerano pisanje VELIKIM SLOVIMA, boldanje, obojan tekst, uskličnici!!! i slično — definitivno smrdi. Naglašavanje samo po sebi nije loše kad suhoparan tekst učini čitljivijim, ali kad se koristi previše postiže upravu suprotan učinak.

Otkud pretjerana potreba za naglašavanjem? Možda osjećaš kako bi tvoja poruka trebala ostaviti veći dojam na čitatelja nego što uspijevaš postići riječima. Da si s njim licem u lice, vikao bi i mlatarao rukama; ovako, nedostatak uvjerljivih argumenata pokušavaš nadomjestiti dramatičnim izgledom teksta.

Kako bi ti iste te riječi zvučale bez napadnog stava? Ako bi izgubile na uvjerljivosti, možda je problem u tome što ti argumentacija nije dovoljno dobra. Galamom ćeš možda ispuhati svoje frustracije, ali nećeš učiniti svoje argumente privlačnijima.

Previše teksta slabe kvalitete

Ako tekst nosi informaciju, zašto bi više teksta bila loša stvar? Zato što predug tekst znači da nisi organizirao vlastite misli i nisi uspio izraziti najbitnije argumente, pa umjesto toga pokušavaš količinom nadoknaditi kvalitetu.

Ogromne količine teksta me iscrpljuju. Kad sam suočen s previše loše organiziranog i teško razumljivog materijala odustat ću od rasprave, ili ću se toliko umoriti čitajući da više nisam u stanju razmisliti o onom što sam pročitao. Jesi li se potrudio da te razumijem ili ti je cilj bio upravo suprotan? Poznat retorički trik takve vrste zove se Gishev galop, bombardiranje protivnika poluistinama i lažima u tolikoj količini da ih u formatu debate nitko ne može stići sve opovrgnuti.

Ako imaš puno toga za reći, pokušaj se koncentrirati samo na najvažnije stvari i iskomuniciraj ih jasno. Ostatak ostavi za buduće razgovore, ili sjedni pa napiši knjigu. Ako niti osnovne ideje nisi u stanju prenijeti sažeto, možda bi trebao još malo razmisliti o njima.

Tvrdnje bez referenci

Puno toga tvrdiš a ne pišeš odakle ti ta informacija. Zašto očekuješ da ljudi tvoje tvrdnje uzmu zdravo za gotovo?

Ako imaš neki konkretan izvor odakle si iskopirao podatak koji koristiš, stvarno nije problem uključiti i link na tu Web stranicu, ili barem spomenuti odakle ti. Izvukao si ga iz malog prsta? Okej, kako možeš biti siguran da je to istina? Pišeš po sjećanju? Siguran si da te tvoje sjećanje ne vara? Pitaj se jedno ključno pitanje: kako se drugi mogu uvjeriti da je stvarno tako?

Previše podataka i referenci slabe kvalitete

Kako sad: premalo referenci smrdi, a i previše referenci isto? Što je loše u tome da dodatno poduprem svoje teze?

U načelu nema ništa loše, dok sve reference i podaci imaju svoju svrhu. Ali nabacana hrpa podataka može značiti da nisi unaprijed pregledao svoje izvore i odabrao najrelevantnije, nego si samo iskrcao sve na što si naletio u nadi da će me sama količina impresionirati. Višak referenci može biti još ubojitiji od viška teksta, pogotovo ako ti izvorni tekstovi na koje se referiraš i sami smrde.

I ne samo to! Impresivan broj ne-baš-bajnih referenci koji ti ide u prilog u pravilu znači kako si proveo previše vremena tražeći bilo kakav materijal koji će te poduprijeti. Svaka čast na trudu, ali nakon neke granice interes prelazi u opsesiju. Kad postaneš previše privržen svojoj teoriji, podsvjesno ćeš spriječiti sam sebe da razmotriš mogućnost da si u krivu.

Provokacije

Na Internetu ih obično zovu trolovima, ili nekim manje finim imenima. Namjera im je svojim tekstom uzrujati ljude koji ga čitaju, i nalaze užitak ako u tome uspiju. Trolovi, ovi internetski jednako kao i oni iz bajki, smrde nadaleko.

Zašto to ljudi rade? Neki kažu kako anonimnost ruši naše inhibicije i želju da izgledamo dobrice, ujedno budeći u nama prizemne porive. Možda vam je jasno da samim argumentima nećete daleko dogurati, pa želite onesposobiti sugovornika igrajući na njegove emocije. Kad u raspravi prevladavaju emocije, nitko više nije u stanju pratiti čiji su argumenti bolji.

Iz svih tih razloga, ako mi se učini da spominješ nešto bez stvarne potrebe, samo da izazoveš emotivnu reakciju, ja ću se isključiti. Lagano bockanje među prijateljima je OK; a i neke teme su istinski provokativne, pa ću razmisliti da li provokacija ima smisla. No, u većini slučajeva, tvoja provokacija će biti ignorirana.

Nepismenost i tipfeleri

Sad već zvučim bahato, ali kad mi nepismenost isto smrdi. Znam, nekima pravopis ide teže. Znam, nekad je sasvim opravdano tekst složiti na brzinu. Pa ipak...

Prvo manje važan razlog: osoba koja je obrazovana i načitana trebala bi s vremenom naučiti pravilno upotrijebiti "č" i "ć", "ije" i "je", znati gdje idu razmaci oko interpunkcije i slično. Ako to ne zna, vjerojatno je još uvijek u školi ili nikad nije ni stekla iskustvo i obrazovanje koje bi joj dobro došlo u ozbiljnim raspravama.

No, manjak truda je još puno važniji. U današnje doba mnoge tipfelere, pravopisne i druge greške možete ispraviti računalom. Ako se nisi potrudio provrtjeti spell-checker ili bar jednom pročitati što si upravo napisao, što da mislim koliko si onda truda uložio na teže stvari, poput provjere svojih izvora? Ako tebi nije dovoljno stalo do svog vlastitog teksta, zašto bi meni trebalo biti stalo da ga pročitam?

Neistine i poluistine

Mislim da ćeš se složiti kako je ovo prilično uvjerljiv smrad. Kad vidim tekst prošaran neistinama, smrdi mi gore od pokvarenog jaja. Kad tvrdiš nešto za što znam da je neistina, što onda mogu misliti o dijelovima tvog teksta za koje nisam siguran jesu li točne?

Ne očekujem da budeš bezgrešan. Ako su greške povremene, ako si ih iskreno priznao, objasnio kako je do njih došlo i što je poduzeo da se ne ponove, neću ti ih uzeti za zlo. Ozbiljan problem je kad vidim nemar prema istini, olako prelaženje preko ukazanih pogrešaka i pretvaranje da se nikad nisu dogodile. Zato sve svoje pogreške, pa čak i tvrdnje za koje samo sumnjaš da bi mogle biti pogrešne, uzmi za ozbiljno. Moraš pokazati da ti je stalo do istine i da imaš visoke standarde pri provjeravanju činjenica.

Senzacionalizam i pretjerivanje

Kad na hrvatskim portalima pročitam bombastične naslove koji me uvjeravaju da je upravo otkriven život na Marsu ili lijek za rak, ni ne trudim se kliknuti na link. Ne zato što me ne zanima tema, nego zato što je šansa da je naslov istinit zanemariva. Ponekad, vrlo rijetko, zna biti nešto stvarno zanimljivo: ali takve vijesti se brzo prošire, pa ću ih ionako uskoro pokupiti iz vjerodostojnijih medija.

Lokalpatriotizam na stranu, kolika je šansa da će neki naš portal — bilo koji naš portal — objaviti tako veliku vijest prije najboljih svjetskih sajtova? Hint: nije baš velika. Stoga mi ne zamjeri što mi takva "vijest", i općenito senzacionalizam na Webu, smrdi.

Smrdljivi žargon

Neke riječi ne smrde same po sebi, ali mi počinju vonjati čim se nađu u neprimjerenom okruženju. Liječenje uma na kvantnoj razini? Slanje pozitivnih vibracija meditacijom? Uravnoteženje energetskih valova u tijelu? Oslobađanje od toksina?

Ljudi koji ne znaju o čemu pričaju vole koristiti razvikane riječi iz znanstvenog žargona. Što su izrazi tehničkiji i manje jasni, to bolje. Znaš da kvantna fizika postoji i da je važan pojam koji vrlo malo ljudi razumije — eto prilike da se okoristiš tim misterijem, da ispadneš pametniji nego što stvarno jesi.

Možda imaš neko svoje posebno značenje koje si dodijelio toj riječi? To nije bilo pametno. Izmisli svoju riječ ako moraš, ali nemoj zlorabiti pravu znanost da zamaskiraš svoje lude ideje. Nagledao sam se toliko gluposti od ljudi koji koriste neprimjeren žargon da automatski gubim poštovanje prema autoru koji se tako ponaša.

Čistoća je pola zdravlja, a i miriše

Lijepo je znati da ne smrdiš ljudima oko sebe, ali to je u stvari samo nuspojava kad se brineš o svojoj higijeni. Higijena je zdrava sama po sebi, nije samo stvar etikete ili obzira prema drugima. Stoga probaj i svoju komunikaciju držati na visokoj razini, čak i ako ti se neke primjedbe čine površne i nevažne za duboku ideju koji želiš prenijeti.

Ovo su neke stvari koje meni smrde (ali vjerojatno ne samo meni): ti možda imaš neke druge stvari koje su ti po tom pitanju važnije. Nije mi ideja gurati ovaj popis kao neki pravilnik po kojem se određuje ispravnost teksta; štoviše, znam kako ćeš neke ovakve smradove moći naći i kod mene. Ne zagovaram čistunstvo niti preferiram formu nad sadržajem. Samo pokušavam poboljšati komunikaciju, spriječiti da tvoj komentar ostane nezapažen, percipiran kao još jedan komadić smeća koji pluta bespućima Interneta.

Tweet