18.03.2013.
Arthur C. Clarke, prorok 9/11
U 9:46 po griničkom vremenu, na jutro 11. rujna iznimno lijepog ljeta godine 2077. većina stanovnika Europe vidjela je vatrenu loptu na istočnom nebu.
Tako jedan od najvećih SF pisaca svih vremena, Arthur C. Clarke, počinje jedan od svojih najpoznatijih romana, "Sastanak s Ramom" (objavljen 1972.) U njemu, meteor udara u području Sjeverne Italije i stvara doslovan šok po cijelom svijetu.
Ovaj znakovit datum privukao me da istražim ima li još nekih zanimljivih podudarnosti u djelima Arthura Clarka. Naime, prvi avion je udario neboder WTC-a 11. rujna 2001. godine, u 8:46 po lokalnom vremenu. Datum je isti, čak je i navedeno vrijeme jako slično. No godina ne odgovara.
Onda mi je sinulo. Koji je najpoznatije Clarkeovo djelo? Što dobijete kad googlate "2001"?
Točno. Uz možda izuzetak tisuću devetsto osamdeset četvrte, nijedna druga godina nije tako čvrsto vezana uz pisca kao 2001. uz Clarkea. Po njegovom scenariju jedan od najvećih redatelja svih vremena, Stanley Kubrick, snimio je kultni film. Kubrick je preminuo točno 666 dana prije te 2001., tijekom završnih radova na filmu Oči širom zatvorene, koji prikazuje tajno društvo u srcu baš New Yorka. U Sastanku s Ramom "New York" je također naziv za dio Rame, nazvan tako zbog svojih "tornjeva".
A koji vam simbol prvi pada na pamet kad se sjetite Odiseje 2001? Pogledajte ovu sliku hotela obloženog crnim staklom. Znate li za ijednu drugu zgradu koja više liči na monolit iz filma (prikazan desno)? Kao što je u romanu bio nijemi promatrač kritičnih događaja u povijesti čovječanstva, tako je gledao i na tornjeve WTC-a tog dana, a i danas stoji na rubu Ground Zeroa. Ime tog hotela je Millenium Hilton. A 2001. je bila prva godina novog milenija.
Hilton je važna poveznica između Clarkea i 11.9.2001. U filmu, svemirska stanica u kojoj se odvija dio radnje između priče o monolitu na Zemlji i onog na Mjesecu je upravo hotel Hilton.
Također, Hiltonov logo prikazuje nešto nalik na dva tornja i crtu koja se diže s tla, kruži (avioni su se vraćali sa svojih putanja prema New Yorku), i zatim reže tornjeve (udarac), pokazujući zatim na tlo (rušenje tornjeva).
Na kraju, ime tog hotela sadrži tipfeler, što je iznimno neobično. Štoviše, to je jedini vrhunski hotel za kojeg sam uspio naći da mu službeno ime sadrži takvu grešku. Na ulazu i u svim dokumentima se zove "Millenium", iako se ta riječ ispravno piše "millennium". Jedno "N" nedostaje, kao da simbolizira dva povezana tornja kojih više nema. Ili je možda naziv trebao biti anagram latinske riječi "illuminem", "prosvjećujem" (prava iluminatska riječ :).
Ako prolistamo i druge Clarkeove knjige, naći ćemo još podudarnosti. Srušeni neboderi su bili zvani "tornjevima blizancima", a točno takav izraz stoji u Clarkeovoj knjizi Fontane raja. "Tornjevi blizanci na spojištu Sredozemlja i Atlantika bili su najviše strukture na svijetu" (tornjevi WTC-a su u svoje vrijeme bili najviše zgrade na svijetu), a između njih bila je praznina "osim nevjerojatnog, delikantnog luka Gibraltarskog mosta". I tornjevi WTC-a su slično izgledali kad je nevjerojatan, delikatan most između njih postavljen žicom i ovjekovječen oskarovskim dokumentarcem Čovjek na žici.
Što se tu događa?
Pogledajte na koje sam sve podudarnosti naišao: datum, vrijeme, crni monolit, hotel Hilton, tornjevi blizanci... Ovo sve zvuči ludo. Što to znači? Padaju mi na pamet četiri hipoteze.
Prva: možda je Clarke unaprijed znao što će se dogoditi, pa je to izražavao kroz svoja djela, doduše na vrlo zaobilazan način. No, otkud Clarkeu sposobnost takvih predviđanja? Morate znati kako je on, uz znanstvenu fantastiku, puno pisao o paranormalnim fenomenima. Njegova serija "Svijet zagonetnih sila" počinje upravo epizodom o ljudima koji su predvidjeli velike nesreće. Možda su ga njegova istraživanja i kontakti doveli do takvih informacija ili čak do toga da je sam postao vidovit.
U stvari, možda je su te vizije budućnosti bile samo inspiracije koje je nesvjesno ugrađivao u svoja djela. Nije znao kako te stvari nagovještaju buduće događaje, samo je zapisivao ideje koje su mu padale na pamet. Kako sam piše u svom Egogramu 2001:
još uvijek me plaši činjenica da sam 1973. odabrao baš taj datum za najveću nesreću u ljudskoj povijesti.
Treća hipoteza je da Clarke kao osoba nije toliko bitan. Možda se svemir jednostavno ponavlja u bezbrojnim detaljima koji nisu uzročno povezani. Mali dio tih sitnih veza se naknadno otkrije, ali kad ih otkrijemo ispostavi se da su one prečeste da bi ih mogli objasniti slučajnošću. Ovaj fenomen neki ljudi zovu sinkronicitetom.
Na kraju, ostaje i mogućnost da je sve navedeno ipak samo puka slučajnost. No, kolika je šansa za to?
Priznanje
Ako niste shvatili iz konteksta ovog sajta, moja namjera nije da vas uvjerim kako je Arthur C. Clarke stvarno predvidio, nagovijestio ili je uopće povezan s događajima od 11. rujna 2001. Ni sam u to ne vjerujem. Ovo je bila tek mala vježba. Kad nas je nedavno posjetio omanji asteroid, sjetio sam se Clarkeove priče i vidio taj prepoznatljiv datum. Palo mi je na pamet da ima nekih sličnosti s pravom katastrofom i pitao se da li bi se iz toga mogla rasplesti neka teorija zavjere. Pretpostavio sam da bi dva takva pojma, popularan pisac i važan događaj, mogla biti povezana pukom slučajnošću, i da samo treba dovoljno dugo kopati da se otkrije nekakva veza.
Pa sam pokušao. Ne znajući da li taj put obećava ili ne, odlučio sam provjeriti kako je to otkrivati neki nasumično odabrani sinkronicitet ili zavjeru ili štoveć. Najvažnija "otkrića" s tog putovanja sam opisao na početku ovog članka. No, njega nisam krenuo zbog tog cilja, nego radi samog iskustva. Evo tih dojmova:
- Lako je. Na Internetu me dočekalo puno gotovih poveznica i teorija koje sam iskoristio. Neke veze sam otkrio sam, a puno onih koje su drugi otkrili nisam prenio jer mi se nisu sviđale ili su se činile prekomplicirane. Sve u svemu, na istraživanje sam izgubio nekoliko sati (teško mi je reći koliko točno, jer je "pravo" istraživanje često otišlo u neke stranputice). Koliko bi se veza moglo otkriti da je stotinu entuzijasta potrošilo po sto sati na takvo kopanje po Internetu?
- Zabavno je. Osjećate se kao istraživač, kao detektiv. Iako zapravo više izgubljeno bauljate po nepoznatom terenu nego što ga sustavno istražujete, svejedno je zanimljivo otkrivati nepoznato i neočekivano.
- Promašaji se brzo zaboravljaju, a pogotci dugo pamte. Čini se prirodno da ćete naletjeti na puno slijepih ulica. To je toliko očekivano da ni ne brojite koliko puta ste nešto pokušali. No baš to brojanje je ključno. Broj pogodaka ima smisla samo ako ga gledate relativno u odnosu na broj promašaja u sustavnom istraživanju. Neki put ćete pogoditi pukim slučajem, ako samo dovoljno puta pokušate.
- Ne možete se oteti osjećaju važnosti. Ovakve priče uvijek uključuju puno važnije stvari nego što ih nalazite u svom svakodnevnom životu. U ovakvim pričama ljudi umiru na tisuće, novci se troše na milijarde, moć i prestiž se spominju na svakom koraku. Nije ni čudno da težimo nekako biti dio te priče, postati važni zajedno s njom.
- Želite da to bude istina. Što ste više truda uložili u istraživanje, to ćete biti manje spremni zaključiti da je taj trud uludo bačen. Čak ni kad u priču uđete cinično, kao što sam ja napravio, nije vam svejedno. Želite da priča koju ste započeli ima smisla, i ta želja lako može nadjačati želju da budete objektivni.
Iako je bilo vrlo kratko, ovo iskustvo mi je malo približilo razloge i ponašanje ljudi koji vjeruju u velike zavjere i kozmičke veze. Nekako promjenite mišljenje o motivacijama i inteligenciji ljudi koji smišljaju ovakve priče jednom kad se stavite u njihovu kožu. Shvatio sam koliko je lakše razmišljati racionalno kad taj svijet gledate izvana, nego kad ste uronili u njega i investirali svoje vrijeme.
No, sve ovo ne znači da sam sad skloniji teorijama zavjere ili sinkroniciteta. Upravo suprotno, što mi je jasniji njihov sirenski zov to sam uvjereniji kako u njima nema ništa konkretno. Iako mi nije teško priznati da u ovakvim teorijama "nečeg ipak ima", to "nešto" se ne nalazi u svijetu oko nas, nego u ljudskim glavama, u našoj varljivoj prirodi.
