31.7.2017.

Komunisti vs. Libertarijanci: Priča o dva plemena

U knjizi Moral tribes, psiholog, neuroznanstvenik i filozof Joshua Greene priča o dva izmišljena plemena oprečne kulture i morala. Može li nam ona pomoći da bolje razumijemo naša moderna, virtualna plemena? Adaptirano iz dijelova knjige Moral tribes:

Južno od šume živi pleme koje ima jedan zajednički pašnjak i zajedničke životinje. Plodove svog rada dijele jednako. To je izvor mnogih sukoba, jer se članovi plemena koji su mudriji i radišniji žale na lijenčine. Većina članova plemena ipak radi vrijedno, bilo zbog timskog duha, bilo zbog straha da će im drugi prigovarati. Njihovo vijeće staraca je jako zaposleno upravljanjem zajedničkog stada, raspoređivanjem ljudi na poslove i nadzorom članova plemena. Usprkos svim nedaćama, južno pleme preživljava. Nitko u njemu nije umro zbog hladnoće ili gladi.

Sjeverno od šume živi pleme bez zajedničkog pašnjaka. Svaka obitelj ima svoju, ograđenu parcelu. Parcele se jako razlikuju po veličini i plodnosti, djelomično zato što su neki sjevernjaci mudriji i radišniji od drugih, pa su svojim viškovima kupili zemlju od siromašnijih susjeda. Neki sjeverni stočari su neuspješni samo zato što nisu imali sreće, usprkos tome što su se trudili. Neki drugi su imali iznimnu sreću pa su naslijedili velike parcele zemlje. Njihovo vijeće staraca nema puno posla, samo se brine da stočari održavaju svoja obećanja i poštuju tuđe vlasništvo. Velike razlike u bogatstvu među sjevernjacima izvor su mnogih sukoba. Svake godine, neki sjevernjaci umru od hladnoće i gladi. Usprkos tome, sjeverno pleme je preživjelo i, ukupno gledajući, imućnije je od južnog plemena.

Ovi zamišljeni južnjaci su ekstremni kolektivisti, komunisti čak, dok su sjevernjaci ekstremni individualisti, minarhisti. Stvarna društva nisu tako ekstremna u praksi, ali jezgre tih ideja lako možemo primijetiti oko nas.

Unatoč svim razlikama, stočari su u mnogome slični. Uglavnom žele iste stvari: da im obitelji budu zdrave, nahranjene i zbrinute; kao i slobodno vrijeme koje mogu provoditi s obitelji i prijateljima. U nijednom plemenu nije prihvatljivo biti potpuno sebičan, niti se od članova očekuje da budu potpuno nesebični. Čak i na Jugu, kad je posao oko zajedničkog stada obavljen, radnici imaju slobodno vrijeme koje mogu trošiti na svoje interese.

Neka moralna neslaganja među plemenima su više stvar naglaska. Južnjaci nisu slijepi na nepravdu uzimanja od mudrih i radišnih i davanja budalastima i lijenima. Najčešće se i žale na susjede koji su prekomotni ili se šlepaju. No, unatoč tome smatraju da je okrutno pustiti bilo koga da umre od gladi dok drugi imaju hrane, makar i bio budalast i lijen.

Ni bogati sjevernjaci nisu bezdušni prema onima koji nisu imali sreće u životu, čak i ako su bili budalasti i lijeni. Bogati sjevernjaci često skupljaju dobrovoljne priloge da pomognu takvim ljudima. Pa ipak, smatraju kako se nikoga ne smije siliti da pomaže budalastim i lijenim ljudima. Ne priznaju “življenje na tuđoj grbači” kao ljudsko pravo. Misle kako legitimizacija budalastog i lijenog ponašanja podriva cijelo društvo, i kako je to još gore nego pustiti da pojedini ljudi umru.

Dva drastično različita pogleda na život. Kako bi mi onda trebali živjeti? Možda bi se stočari jednostavno trebali ponašati na način koji daje najbolje rezultate, koji daje najviše onog do čega im je stalo. Ako će individualizam na kraju rezultirati ukupno sretnijim pojedincima, hajdemo onda se ponašati kao individualisti. Ako kolektivizam daje bolje rezultate, onda budimo kolektivisti.

Pitajte stočare što misle o toj ideji, i skoro svi će reći kako je to odlična ideja. Južnjak će se složiti kako bi trebali koristiti sustav koji daje najbolje rezultate, što je naravno kolektivizam. I sjevernjak će se složiti kako bi trebali koristiti sustav koji daje najbolje rezultate, što je naravno—individualizam.

Čini se da je neslaganje tu samo oko činjenice koji sustav daje najbolje rezultate. Istražimo tu hipotezu. Zamislimo da južnjacima donesemo planinu dokaza koji ukazuju da individualizam daje bolje rezultate, a sjevernjacima dođemo s istom količinom dokaza koji idu u prilog kolektivizmu. Nitko od njih nije u stanju legitimno osporiti te dokaze, jer imaju tek mutnu predodžbu kako onaj drugi sustav funkcionira u praksi. Poneki od njih će možda pokazati interes, ali većina će sve dokaze jednostavno prekrižiti kao jeftinu manipulaciju. Nitko se neće previše živcirati oko naših dokaza.

Promijenimo strategiju. Umjesto da stvarno iznesemo nepobitne dokaze, zamolimo naše stočare da ih jednostavno zamisle. Pitamo sjevernjake: kad bi bili u stanju nepobitno dokazati kako kolektivistički sustav daje bolje rezultate, bi li ga onda prihvatili? Sjevernjaci će nam sigurno reći kako je to glupo pitanje: pa svi znamo kako kolektivizam vodi u propast. Mi ćemo strpljivo klimati glavom i podsjetiti ih kako nismo pitali što se s kolektivističkim društvima događa u stvarnom svijetu. Pitali smo hipotetski: Kad bi, u nekom ludom, naopakom, paralelnom svemiru kolektivizam stvarno rezultirao većom srećom i blagostanjem - bi li ga vi sjevernjaci prihvatili?

Uz mnogo prigovaranja i ograđivanja, neki od sjevernjaka počinju govoriti da bi u tom hipotetskom slučaju i oni prihvatili kolektivizam. No tada ustane Veliki Mudrac, najstariji od vođa Sjevera, i čvrstim glasom progovara kako je kolektivizam, osim što u praksi upropaštava cijela društva, truo do svoje filozofske srži. Jednostavno je pogrešno siliti mudre i radišne ljude da plodove svog rada dijele s onima koji su bili prebudalasti i prelijeni da se pobrinu za sebe. Domet društva ne treba mjeriti samo po količini blagostanja i sreće koje priskrbljuje svojim članovima, nego i po svojoj posvećenosti pravdi. A kolektivizam je jednostavno nepravedan, jer tjera najbolje članove društva da robuju najgorima. Na to cijela gomila eruptira pljeskom, zadovoljna što su njihove vrijednosti tako elokventno potvrđene.

Južnjake pitamo slično pitanje: da smo u stanju nepobitno dokazati kako individualistički sustav daje bolje rezultate, biste li ga prihvatili? Opet nailazimo na otpor, ali ne posustajemo. Konačno, uz mnogo prigovaranja i ograđivanja, neki od južnjaka počinju prihvaćati da bi u tom hipotetskom slučaju i oni prihvatili individualizam. No tada ustane Stara Majka, najmudrija od vođa Juga, i tihim glasom progovara kako je individualizam, osim što u praksi upropaštava cijela društva, truo do svoje filozofske srži. Društvo temeljeno na pohlepi je inherentno nemoralno. Nema tog blagostanja i sreće koje individualizam može priskrbiti, a za koje bi plemeniti stočari prodali svoje ideale ljubavi, suosjećanja, sestrinstva i bratstva. "Tako je!" potvrdi južnjačka gomila.

Ni sjevernjaci ni južnjaci nisu do svojih preferiranih sustava došli ozbiljnom cost-benefit analizom svih alternativa. Oni vjeruju da žive u boljem sustavu zbog toga što su cijeli život proveli u takvim plemenskim kulturama. Misle kako žive u sustavu koji daje bolje rezultate, ali u stvari im je važnije održati svoj način života nego imati bolje ishode.

blog comments powered by Disqus