19.11.2012.

Jantarne ogrlice

U prvoj godini života, bebama izbijaju zubići, sline, nervozne su. Ja osobno nisam imao neka traumatična iskustva sa svojom djecom, ali pričao sam s roditeljima kojima je to bio problem. Neki od njih taj problem pokušavaju riješiti jantarnim ogrlicama: objese ih bebi oko vrata i to navodno pomaže sa slinjenjem, nervozom i plačem. Meni je taj odabir bio uvijek čudan, jer mi nije bilo jasno kako funkcionira. Kako može ogrlica olakšati simptome bebi? Izgledalo mi je to kao neka new age fora. Pitao sam ljude zašto su se odlučili na njih — ispostavilo se da su čuli preporuke od drugih roditelja, a i sami su imali pozitivno iskustvo.

To mi nije bilo dovoljno da me uvjeri kako ogrlice stvarno funkcioniraju. No, kad sam malo bolje razmislio, kakve sam ja objektivne dokaze imao za stvari koje sam ja davao svojoj djeci? Jesu li one igračke za žvakanje bolje od ogrlica po tom pitanju? U biti, moji razlozi su bili jednako subjektivni kao i njihovi. Nije bilo druge nego da sam potražim što je moguće kvalitetniju informaciju o jantarnim ogrlicama na Internetu. Pobrojao sam najvažnije razloge pro i kontra koje sam tamo našao.

Razlozi za:

1. Puno ljudi koji su ih probali kažu da rade.
2. Ogrlice su potpuno prirodne.
3. Ako i ne pomažu, sigurno ne štete.
4. Postoje znanstvene teorije o tome kako ogrlice rade.

Razlozi protiv:

1. Nema nikakvih objektivnih dokaza da su učinkovite.
2. Postoji mogućnost gušenja.
3. Nisu jedna od stvari koje pedijatri preporučuju za bebe.
4. Koštaju, tipično sto kuna i više.

Primijetite kako su neki od ovih argumenata u kontradikciji s drugima. Očito traže da ih se malo bolje analizira.

Učinkovitost i način funkcioniranja

Najvažnije od ovih pitanja je da li baš jantarne ogrlice ublažuju simptome izbijanja mliječnih zubića. Vezano uz to, pitanje je i da li (bar načelno) znamo mehanizam po kojem funkcionira.

Unatoč tome što će neki prodavači i "stručnjaci" tvrditi da postoje znanstveni dokazi učinkovitosti jantarnih ogrlica, moje pretraživanje me uvjerilo kako to nije istina. Puno ljudi živi od prodaje tih predmeta, i da itko od njih stvarno ima referencu na neku takvu studiju sigurno je ne bi tajio. Iako je jantar popularan kao narodni lijek još od antike, stručnjaci nisu uspjeli pronaći nikakve objektivne dokaze da su ove ogrlice stvarno učinkovite.

Postoje, doduše, određene teorije o tome kako bi jantar na ogrlicama mogao funkcionirati. Daleko najpopularnija je ideja da kuglice u kontaktu s kožom otpuštaju sukcinsku kiselinu, koja je inače široko korištena u prehrambenoj industriji kao aditiv za regulaciju kiselosti E363. Teza je da ona ima analgetički i umirujući efekt na dijete. U tom smislu navode i linkove na neke studije koje bi trebale pokazati da je ima u jantaru i da kod miševa možda djeluje na smanjenje tjeskobe.

Možda je tako, ali to bi bio tek prvi korak na putu od tisuću milja. Gdje su testiranja na ljudima: bilo koje količine, na bilo kojim ljudima, za bilo što srodno onom što se želi postići? Kako to da postojeća istraživanja nisu pronašla takav efekt? Čak i ako je sukcinska kiselina (inače vrlo široko korišten aditiv) tako korisna, zašto se onda sama ne koristi u te svrhe? Da vam nedostaje željeza u krvi, zar bi ste oko vrata nosili komad željezne rude? Kako se sukcinska kiselina, s temperaturom otapanja od 185 °C, uopće može otpustiti iz ogrlice? Ako se i otpušta, u kojim je to količinama i kako se može apsorbirati kroz kožu? Koliko od te količine stvarno dospije u krvotok? Koje količine su onda potrebne za bebu (u odnosu na tjelesnu težinu) i što ako dođe do predoziranja? Koji su efekti produljenog korištenja, koje su nuspojave?

To su sve osnovna pitanja koje bi netko koga stvarno zanima dobrobit djece postavio već prvi dan. Većina njih ne bi predstavljala nikakav problem za istraživača. Mjerenje količine sukcinske kiseline u ogrlici prije i poslije nošenja nam može dati gornji limit koliko je kiseline otpušteno u tijelo. Vađenje krvi nam može dati odgovor na koncentraciju te kiseline u organizmu.

Ono što brine je što se gotovo nitko od zagovornika ogrlica niti ne zamara s tim problemima. Njima su riječi "sukcinska kiselina" samo izgovor kako bi i oni imali malo "znanstvenosti". Meni, kao roditelju, ne trebaju izgovori i magla, nego solidni dokazi. Ovo nije ništa.

Prirodnost jantara

Na pitanja koje roditelji imaju zagovornici često odgovaraju da je sve OK jer je ogrlica prirodna. U ovu tvrdnju mi se bilo teško uživjeti jer jantarna ogrlica sigurno nije nešto na što možete nabasati u netaknutoj divljini. Jantar je fosilizirana smola, nastala u utrobi zemlje pod velikim pritiskom i vrućinama. Ljudi ga moraju iskopati i kasnije formirati u ogrlicu. U izvorom smislu te riječi, jantarne ogrlice su umjetne tvorevine: da nema ljudi, ne bi ni postojale. Čini se da je ta doživljena "prirodnost" razlog zašto bi neki ljudi radije djeci dali globalni analgetik u nemjerenim količinama (navodni efekt ogrlice), nego testirani lokalni analgetik u točno odmjerenoj količini (gel za zubiće).

Ali čak i da jesu prirodne, zašto bi me to umirilo? Većinu prirodnih stvari ne bih dao svom djetetu niti bi vješao po njemu. Bili mu vi dali da pije prirodno more, da jede prirodni izmet i prirodne lude gljive, da se maže prirodnim otrovnim bršljanom, da se igra s prirodnim zvijerima i otrovnicama? "Prirodno" ne znači "dobro" niti "bezopasno" niti "nešto o čemu ne treba razmišljati".

Doduše, neki ljudi pod "prirodno" misle na činjenicu kako je taj proizvod dugo u uporabi i da se nisu primijetili neki loši efekti od nošenja. To je pošten argument, ali mislim da više sugerira kako ogrlica ionako nema nikakvog farmaceutskog efekta, nego kako je svaki njen efekt poželjan.

Opasnost od ogrlica

Bebe inače ne nose ogrlice. Ne trebate biti veliki stručnjak kako bi ste shvatili da stavljanje ogrlice bebi nije najpametnija stvar, jer je zamislivo kako bi se beba od te ogrlice mogla udaviti ili se ugušiti od otpalih komada jantara. Naravno, nisu sve ogrlice jednako opasne. Neki proizvođači su se potrudili da minimiziraju opasnost, ali opet stavljaju upozorenje na svoj proizvod da se smije koristiti samo u vrijeme kad je dijete pod nadzorom odrasle osobe.

No, kako bi rekao Kazo, budimo realni. U praksi je neizvedivo skidati tu ogrlicu svaki put kad se udaljite od djeteta, kad zaspe ili dok se igra u drugoj sobi. Nitko to ne radi. Upozorenje je tek osiguranje od eventualnih nesreća koje bi trebalo osloboditi proizvođača od krivnje.

Nemojte me krivo shvatiti. Mislim da je fizička opasnost od ogrlica vrlo mala. No, ipak nije zanemariva. Neki stručnjaci i organizacije koje se bave sigurnošću djece izdali su eksplicitna upozorenja protiv tih ogrlica (primjer). S obzirom na teške posljedice koje mogu imati, nije fer tvrditi kako su sasvim bezopasne.

Što kažu liječnici?

Potrošio sam i neko vrijeme tražeći stručna mišljenja o ovim proizvodima. U principu, stručni tekstovi na engleskom jeziku koji govore o tretiranju izbijanja zubića (engl. teething) uopće ne spominju jantar (npr. Klinika Mayo), ili ga spominju usput kao neutemeljenu povijesnu praksu, kao ovaj pregled terapija u stomatološkom časopisu.

Na našem govornom području jantar se čini popularnijim. Google je izbacio par (navodnih) citata domaćih stručnjaka o toj metodi. Tako naš poznati pedijatar, doc.prim.dr.sc. Milivoj Jovančević ovako odgovara na pitanje o jantarnim ogrlicama:

Osim povoljnog psihološkog učinka na roditelje da čine nešto što pomaže djetetu nema drugih povoljnih učinaka. Zapravo, ne preporuča se, iz sigurnosnih razloga, stavljati ogrlice dojenčetu. — (magazin.hr)

Dr. Zvonimir Zima, pedijatar iz Poliklinike Helena na drugom mjestu odgovara:

Moram priznati da o nošenju jantarne ili druge ogrlice u svrhu suzbijanja bolova - ne znam ništa! (...) Vjerujem da ljudi tomu pripisuju razne magične moći, a to ne spada u područje medicine (...) Mislim da ljudi misle da to pomaže, pa im je lakše! — (sretnodijete.net)

Našao sam i jedan članak iz kojeg se čini da dr. Vesna Perić Matošević, pedijatar, preporučuje jantarne ogrlice. Na kraju članka o izbijanju zubića, pod naslovom "Kako pomoći djetetu?" ona navodi kupnju igračaka za žvakanje i analgetika, te završava rečenicom:

Nabaviti ogrlicu od jantara koja će putem kristalića smanjiti i ublažiti izbijanje zubića. — (maminosunce.hr)

I što sad? Čini se da svatko može odabrati onu preporuku koja mu se najviše sviđa, i veselo nastaviti misliti kako je njegov stav opravdan, bio on za ili protiv.

Stvar je u tome da će bilo koja popularna metoda u liječenju pronaći će ponekog liječnika da je podrži, bez obzira koliko bila neutemeljena na činjenicama. Ova liječnica očito nije govorila na temelju stručnog konsenzusa dostupnog iz javnih informacija, a siguran sam da nije sama radila studije. U najboljem slučaju, ta štura izjava je tek nečije mišljenje. Ono sigurno vrijedi više nego mišljenje prosječne osobe, ali ne puno više. Liječnici su ipak prvenstveno ljudi.

Zašto onda ljudi koriste jantarne ogrlice?

Iako nema nekakvih objektivnih dokaza da su učinkovite, ljudi misle da jesu. Tome sigurno kumuju proizvođači takvog nakita, koji imaju očit financijski interes da poboljšaju prodaju svog proizvoda, te različiti "alternativni" portali i praktikanti kojima se taj proizvod dobro uklapa u njihovu životnu filozofiju, pa zbog toga potiču njegovo korištenje.

No, mislim da su ipak dva glavna razloga za pozitivno mišljenje o ogrlicama osobno iskustvo i preporuke drugih roditelja. Naravno, nisu svačija iskustva pozitivna, pa se preporuke uglavnom kvalificiraju s "možda ti pomogne". Jedan dio onih koji probaju bude toliko zadovoljan rezultatima da ih preporuči drugima, i ciklus se nastavlja.

Možda vam se čini da sam u svojoj analizi prelako prešao preko svih tih osobnih iskustava. Zar upravo oni nisu najbolji dokaz u korist ogrlica? Moglo bi se reći da mišljenje nekog koga osobno poznajete vrijedi više od mišljenja stručnjaka kojeg nikad niste vidjeli. Zašto to ne bi bio objektivan dokaz da su jantarne ogrlice učinkovite kod beba?

Problem je u tome što ima puno drugih objašnjenja zašto ljudi misle da nešto funkcionira, i sve su to razlozi zašto anegdote nisu pouzdan izvor informacija. Štoviše, moglo bi se reći da se znanost razvila kao odgovor na te nedostatke u zaključivanju iz osobnih iskustava. Koji su to nedostaci? Pa, za početak, pogledajte sedam razloga zašto nas anegdote varaju.

Tweet